
Билтен демократске странке дневне новине БЛИЦ поново шире лажи и нападају црквене великодостојнике.
Vladika udbaš hoće da postavi patrijarha
Vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije (Kačavenda) ne planira sebe da isturi kao jednog od trojice kandidata za patrijaršijski tron i za to ima debele lične razloge.
Međutim, prema saznanjima „Blica”, Kačavenda nastoji da obezbedi da tok Sabora odrede on i njemu odane vladike, tako da svi kandidati, njih trojica, budu iz kruga njemu bliskih episkopa. Na taj način, ma ko bio izabran, zvorničko-tuzlanski vladika bi daleko od očiju javnosti, kao i do sada, imao najveći uticaj u SPC i u tokove novca.
Zašto vladika Vasilije (Kačavenda), episkop koji oko sebe
okuplja snažnim i manje čvrstim vezama najmanje 18 vladika, iako bi to
želeo, neće sugerisati da se za njega glasa?
Najjednostavniji odgovor za kojim se isprva poteže jeste „da vladika
sklon luksuzu neće svoje raskošne dvore u pozlati menjati za oskudnu,
pa i pomalo memljivu sobu u Patrijaršiji”. Međutim, razlozi vladike
Kačavende mnogo su dublji. On je dobar deo svog staža u crkvi posvetio
i radu za obaveštajnu službu, o čemu svedoče zapisi službi još iz
perioda stare Jugoslavije. O tome postoji znatan broj dokumenata. Neki
od njih otkrivaju način rada Vasilija Kačavende, ali i potvrđuju
činjenicu o kojoj se do sada samo spekulisalo u javnosti - da je
angažmanom u službi i njenom preporukom doveden na mesto episkopa 1978.
godine.
Godinu dana ranije, marta 1977. godine, krenula je prepiska unutar
službi stare Jugoslavije da li je dobro ili ne progurati Kačavendu za
episkopa. Od 1976. Kačavenda se vodi pod „OO”, to jest, pod operativnom
je obradom u cilju prikupljanja materijala zarad ponovnog angažovanja.
Službe u konsultaciji sa tadašnjim republičkim organima bivše republike
Bosne i Hercegovine u Sarajevu konstatuju da bi trebalo da se podrži
predlog za izbor Kačavende za episkopa SPC. Službe i državni organi su
ocenili Kačavendu kao pogodnog zbog činjenice da je „njihov”. Spisi
obaveštajaca nude i detaljnije saznanje o tome kako je sadašnji vladika
napredovao od sekretara Zvorničko-tuzlanske eparhije do episkopa.
Vasilije Kačavenda je položaj sekretara u Eparhiji iskoristio za ličnu
afirmaciju. Službe su imale saznanja da je upravo on sugerisao
tadašnjem vladiki Longinu da starije sveštenike sa parohijama, inače
odane Longinu i SPC, penzioniše a da na njihova mesta dovodi mlađe.
Njima je, kao po pravilu, pre rukopolaganja u većini slučajeva kumovao
Kačavenda, a bilo je i slučajeva da je bogatije parohije davao onim
sveštenicima koji su mu zauzvrat plaćali nadoknadu. Danas se za vladiku
Vasilija nezvanično navodi da je episkop kome je odan najveći deo
sveštenstva, te da drži najveći broj crkava u Beogradu jer je u njih
dovodio svoje ljude.
Krajem sedamdesetih Kačavenda je dolazio u konflikt sa starijim
sveštenicima. Ono što je služba utvrdila jeste da je vešto balansirao,
pa su se, zapravo, njegovi sukobi u javnosti prikazivali kao sukobi
sveštenstva sa sada počivšim vladikom Longinom. Kako vladiku Kačavendu
nisu volele pojedine tadašnje vladike, propalo je par pokušaja vladike
Longina da ga progura za episkopa.
Napredovanje i sve veća moć tadašnjeg sekretara eparhije nisu
nepoznanica za službe koje su u vreme komunističke Jugoslavije imale
upliv u sve strukture društva. Najjača preporuka za njih da izdejstvuju
da se sekretar Kačavenda unapredi u episkopa jeste činjenica da je
jedan duži period bio u aktivnom odnosu sa službom. Tu saradnju je u
jednom trenutku prekinuo Kačavenda, izbegavajući da dostavi podatke
vezane za delovanje pojedinih sveštenika. Svečana arhijerejska
hirotonija vladike zvorničko-tuzlanskog Vasilija bila je 25. juna 1978.
godine u Sabornoj crkvi u Beogradu. Međutim, tadašnji obaveštajci nisu
hteli tako lako da se odreknu njegovih usluga.
Čest gost u dvorima vladike Vasilija još od vremena kada je bio monah u
Beogradu jeste sadašnji vladika mileševski Filaret. Njih dvojica se
krajem osamdesetih i te kako bave ostalim članovima Sabora. Tako se
pakuje pismo da su tadašnji vladika žički Stefan i šumadijski Sava
komunisti.
Vladika Vasilije Kačavenda u javnosti slovi za patriotu. Međutim,
pojedine strukture u SPC, takođe bliske službi, pratile su njegov
angažman tokom rata na prostoru bivše Jugoslavije. Česti gosti u
Kačavendinim dvorima bili su Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, braća
Karić, pokojni Ljubiša Savić Mauzer, razni političari, a od vladika
vranjski Pahomije i mileševski Filaret. U vreme Plavšićeve i Krajišnika
otvoreno se razgovaralo i o politici i o državnim i vojnim pitanjima.
Međutim, po odlasku domaćih političara, kod vladike Vasilija bi
dolazili oficiri SFOR. Poznato je da su postavljali direktna pitanja o
temama razgovora, a Kačavenda bi to otvoreno i prenosio.
Danas, mnogo godina posle, vladika Vasilije je, može se slobodno reći,
u SPC najjači vladar iz senke. Uz njega su vladike iz bosanskih
eparhija, znatan broj episkopa iz dijaspore, vladike iz Srbije Pahomije
i Filaret. Taj krug vladika naziva se često bosanskim lobijem na osnovu
porekla svog prvog čoveka Kačavende, ali i jer ga većinom čine vladike
Bosanci.
Dolazak Kirila malo verovatan
www.blic.rs
| Комeнтари |
|









